Opis

Plod proučavanja i iskustva

Smjernice za službu egzorcizma u svjetlu važećeg Obrednika prvotno su predstavljene članovima Međunarodnog udruženja egzorcista 2019. godine. Otac Francesco Bamonte, predsjednik Međunarodnog udruženja egzorcista, ističe kako su ove smjernice nastale nakon godina osluškivanja poteškoća, zahtjeva i izazova s kojima se egzorcisti susreću u svojoj službi.

Ovo djelo, prije svega svećenicima u službi egzorcizma, donosi okvire za obavljanje njihove službe. Smjernice egzorciste upoznaju s crkvenim normama za ispunjavanje te službe i pravilima crkvenih vlasti. Egzorcisti kao predstavnici Crkve i Krista svoju službu moraju obnašati na liturgijski i sakramentalno ispravan način.

Tko može postati ezgorcist?

Osim osiguranja izvođenja službe egzorcizma na dostojanstven i sukladan način, Smjernice za službu egzorcizma pomoći će u odabiru sudionika u službi. Napisane su tako da doprinesu početnoj formaciji kandidata za službu egzorcista, a daju i precizne upute o zahtjevima koje moraju ispunjavati oni koji se nude kao pomoć svećenicima egzorcistima. Svećenicima koji obnašaju druge službe ove smjernice pomoći će razlučiti kad je vjernicima potrebna služba egzorcista.

Pastoralna služba u zajednicama

Smjernice za službu egzorcizma pružaju svećenicima egzorcistima osnovne smjernice za obavljanje njihove službe. Iako nisu službeni dokument Crkvenog učiteljstva, tekst je pregledan i usklađen s mjerodavnim uredbama Svete Stolice. Odluka da se knjiga učini dostupnom svima otvara mogućnost za razjašnjenje pitanja djelovanja zloduha i oslobađanja od njih, kako bi se izbjegle opasne zablude i iluzije. Djelo se preporučuje i svećenicima koji obavljaju pastoralnu službu u zajednicama.

Odluka da djelo postane dostupno široj publici ima za cilj rasvijetliti pitanja vezana uz djelovanje zlih duhova i proces oslobođenja od njih.

U povijesti spasenja postoje anđeoska stvorenja, od kojih neka služe Božjem planu i nude tajanstvenu i snažnu pomoć Crkvi, dok se druga, naprotiv, otpavši od svog prvotnog dostojanstva i nazvana đavolskima, protive Božjoj volji i spasonosnom Božjem djelovanju, ostvarenom u Kristu, i pokušavaju povezati čovjeka sa svojom pobunom protiv Boga.

Očito »nećemo priznati da đavao postoji ako život uporno promatramo samo prema mjerilima koja se temelje na iskustvu i ako ne uključujemo vrhunaravnu perspektivu. Upravo nam uvjerenje da je ta moć zla prisutna u našoj sredini, omogućuje da shvatimo kako zlo ponekad ima vrlo razornu moć. Prisutno je na prvim stranicama Svetog pisma, koje završavaju Božjom pobjedom nad đavlom. Doista, kada nam je ostavio molitvu Oče naš, Isus je želio da je zaključimo molitvom Ocu da nas izbavi od zla. Ova se potonja riječ ne odnosi na zlo u apstraktnom smislu. Točniji prijevod bio bi „Zli“, izraz koji ukazuje na osobno biće koje nas muči. Isus nas je naučio da se svakodnevno molimo za to izbavljenje od zla, da moć zla ne prevlada nad nama.«