Opis

Camino – Za junake 3. kata

Ovo nije samo još jedna knjiga o Caminu. Ovo je knjiga o životu. Knjiga o putniku, ocu, koji na put odlazi sa zahvalnošću što je njegov sin Mateo nakon neizvjesne borbe na trećem katu Pedijatrijske klinike u Ljubljani, gdje se nalazi odjel za djecu oboljelu od raka i njihove roditelje, ozdravio od leukemije. Pritom u prvi plan stavlja sve emocije koje je proživljavao kao otac, opisuje sve nevolje koje su ih snašle u obitelji, ali naglasak stavlja na sve lijepo što im se dogodilo i što ih još sve čeka.

Hodanje Caminom može biti simbol života. Ima uspona i padova, ima lakših i težih dana, ima mnogo suputnika, ali u isto vrijeme si sam. Nekad je dobro, nekad loše, puno se smiješ, ali ponekad i plačeš. Takav je život. Ali važno je da ne odustaneš. Da ideš dalje. I da sam nosiš vlastiti teret na leđima, uz kamenčić.

Hodaj dalje, dan po dan, čak i ako ne znaš što te čeka po putu. Znaš samo koja ti je namjera i koji ti je cilj. Na cilju odložiš taj svoj kamenčić kao simbol skidanja tereta zbog kojeg si možda i došao na taj put. Teret kojeg se želiš riješiti. Teret koji te je pratio kroz jedno razdoblje života, ali sad osjećaš da je vrijeme da ga spustiš.

Iz knjige

Osvrt na knjigu Camino – Za junake 3. kata

Ova knjiga ima zaista jako zanimljivu pozadinu. Autora sam upoznao kad smo prijatelj (autorove supruge i moj) i ja došli u njegovu obitelj posjetiti njegovu suprugu koja je bila u terminalnoj fazi bolesti. Odmah me začudila činjenica da je u toj mladoj obitelji u vrlo kratkom periodu najprije od raka obolio sin, koji se u međuvremenu oporavio, zatim otac i na kraju majka. Pomolili smo se i u molitvi sam jasno primio da se radi o nekoj vrsti egipatske magije. Budući da sam odmah vidio da s vjerom ne stoji baš najbolje, upitao sam je, onako usput, je li slučajno na bilo koji način imala dodir s tom vrstom magije, na što je ona odgovorila da se s magijom ili nečime sličnim nije srela nikad u životu i da o tome ne zna ništa. Zatim sam je upitao događa li joj se nešto neuobičajeno otkad su počeli problemi s bolesti, na što mi je ona odgovorila da su malo prije nego što je sin obolio počeli u stanu osjećati kao da s njima živi netko nevidljiv. Zbog toga su prodali stan i kupili novi u kojem prije njih nije nitko živio, no, i u novom se stanu događa isto, rekla je. Upitao sam ju je li joj slučajno tko poklonio neku figuricu i tad se sjetila da je jedna poznanica bila u Egiptu i da joj je donijela malu crnu figuricu za sreću. Odmah ju je pronašla u torbici za nakit koju je uvijek držala u dnevnom boravku. Figurica je imala sva magijska obilježja. Kad smo je maknuli iz stana, maknula se i ta nevidljiva prisutnost. Nažalost, za njezino ozdravljenje bilo je prekasno, no nije i za njezino spasenje. Dali smo joj dobru pripremu za ispovijed, doveli joj svećenika i ona se nakon dugo godina izmirila s Bogom i primila bolesničko pomazanje. Nažalost, ovo nije jedina obitelj koja je platila enormnu cijenu zbog praznovjerja.

Anton, autor knjige, još se uvijek bori s rakom. S rakom je, tada ne znajući za njega, otišao na Camino kako bi Bogu zahvalio za ozdravljenje sina. Ako želite s njime prohodati i „vidjeti“ što je sve bilo u njegovu srcu na tom putu, toplo vam preporučam ovu knjigu.

Josip Lončar, za izdavača