Opis
O knjizi O dođi, Stvorče, Duše Svet!
Između pojedinih dijelova umećem tri velika teksta iz povijesti kršćanske mistike. Nakon Papinih tekstova stavljam prelijepi tekst iz 11. stoljeća. To je MISTIČNA MOLITVA NAŠEGA SVETOG OCA SIMEONA, rodom iz Paflagonije u Maloj Aziji, koji je živio od 949. do 1022., a koji je u Istočnoj crkvi dobio naslov »Novi teolog«. Nakon tekstova od različitih teologa donosim sastav dominikanca Angelusa Silesiusa pod naslovom KERUBINSKI PUTNIK za koji ne znam prevodioca. I na kraju stavljam završnu zahvalnicu Ranierija Cantalamesse iz njegove znamenite knjige O, DOĐI, STVOrČE, DUŠE SVET!, u kojoj komentira tu molitvu, koja se pripisuje Rabanu Maurusu iz 8. stoljeća.
U ovom izboru za prvu knjigu donosim nekoliko važnih tekstova od kojih je u ovaj čas najvrjedniji onaj koji nosi potpis bl. Ivana Pavla II. Zatim donosim njegovo PISMO SVEĆENICIMA za Veliki četvrtak 1998. godine. Tim se pismom i danas mogu poslužiti svi vjernici. U njemu blaženi Papa zapravo komentira drevni himan O, DOĐI, STVORČE, DUŠE SVET!, koji se pripisuje Rabamu Maurusu iz 8. stoljeća.
Na kraju najprije donosim veliko PISMO FRANJEVAČKIH GENERALA ZA GODINU DUHA SVETOGA 1998. Između toga odabirem nekoliko značajnih naših teologa, koji su pisali o Duhu Svetom. Upozoravam i na knjigu dr. Alfreda Schneidera NA PUTOVIMA DUHA SVETOGA.
Iz niza teološki i pastoralno aktualnih tekstova donosimo nekoliko odabranih natuknica:
»Duh u svećeniku učvršćuje svijest o vlastitoj ljudskoj krhkosti i nezamjenjivoj ulozi božanske milosti« (bl. Ivan Pavao II. u Pismu svećenicima za Veliki četvrtak, 1998.).
»Ono što je ostalo od kršćanskog jezika, nažalost sve je drugo nego oganj. Pričinja se kao odstajala voda, ni topla ni hladna« (Joseph Ratzinger: »Duh Sveti i Crkva«). Nova prisutnost 10 (2012) 1, 138-139 139
»Nezamislivo je da bi Kristovo djelovanje u Duhu Svetom, kako je nama naredio da ga nastavljamo, moglo biti shvaćeno kao neki bijeg od zabrinutosti za svijet u neku čistu privatnost…« (Tomislav Janko Šagi-Bunić: »Duh Sveti u Isusu Kristu«).
»Uistinu, svaki je čovjek, a napose onaj koji, bez obzira na svoje siromaštvo, daje sav svoj žitak, Hram Božji i Duh Božji prebiva u njemu« (Stjepan Lice: »O silini blagog lahora«).
»Ljudi brbljaju mnogo: tko moliti zna duhovno, pred Boga utješen stupiti može s A i O« (Angelus Silesius: »Kerubinski putnik«).
»Mora biti jasno da samo uobičajenim župnim pastoralom Crkva ne može zadržati ni one članove koje sada ima, a kamoli osvajati i pridobivati svijet« (Alfred Schneider: »Duh Sveti u životu Crkve«).
Već i ove kratke natuknice upućuju na prevažno i aktualno štivo o Onome koji »upućuje u svu istinu«, koji nam je darovan za »Branitelja i Tješitelja«. On je zajedništvo u ljubavi Oca i Sina i koji i nas poziva i osposobljava da sudjelujemo u gradnji kraljevstva Božjega, tu i sada. O svemu tome detaljnije i sustavnije u knjizi O dođi, Stvorče, Duše Svet.
